Vantjelesna oplodnja  IVF  (in vitro fertilizacija) najvažnija je metoda medicinski pomognute oplodnje - MPO. To liječenje se primjenjuje danas u 70% svih uzroka neplodnosti.
Postoje dva temeljna oblika liječenja:

• vantjelesna oplodnja – IVF
• intracitoplazmatsko injiciranje spermija –ICSI  (intracytoplazmatic sperm injection)

MetodaIVF se primjenjuje za liječenje ženske neplodnosti, a ICSI za liječenje teških oblika muške neplodnosti. Tehnološkim napretkom u embriološkom laboratoriju usvojene su i ostale napredne metode MPO-a:

• napredni odabir kompetentnih gameta
• zamrzavanje zametaka
• zamrzavanje jajnih ćelija
• pomognuto izlijeganje zametaka (assisted hatching – AHA)
• produžena kultura zametaka – stvaranje blastocista
• morfometrijska analiza embrija
• analiza metabolizma embrija i boljega kvaliteta
• vantjelesno dozrijevanje oocita  (IVM)
• analiza hromozoma embrija – biopsija embrija
• PGD  -  preimplantacijska genska dijagnostika
• PGS - preimplantacijski genski screening
• ostale mikromanipulacijske tehnologije
• odabir pola iz medicinskih razloga

Obje metode IVF i ICSI mogu biti homologne i heterologne tj mogu se koristiti polnim ćelijama partnera ili je jedna  od  gameta darovana.  Spermiji se uzimaju ejakulatom, iz urina ili hiruški iz testisa.
Metode MPO-a koje se samo dijelom obavljaju u embriološkom  laboratoriju te se polne ćelije ili zigota laparoskopski unose u prohodne jajovode jesu:

• gamete intrafallopian transfer – GIFT
• zygote intrafallopian transfer -  ZIFT

Istorija vantjelesne oplpdnje – IVF –a.
Prije 50-ak godina glavni uzrok neplodnosti je bili su upalno oštećeni  jajovodi . Tada su se do savršenstva razvijale mikrohiruške korekcije jejovoda od adheziolize, salpingoneostomije, reanastomoze do reimplantacije tuba u uterus. Rezultati hiruškog liječenja su ovisili o stepenu oštećenja tuba i ukupno su bili slabi. Česte su bile ponavljane tubarne trudnoće. Zato ne čudi ideja da se izvan tijela pokuša oploditi izvađena oocita i razvijeni embrion  za nekoliko dana prenese u matericu.
Od 1973. g. se objavljuju prve trudnoće, na žalost, nenormalne.  Prvi upjeh IVF –a postignut u prirodnom ciklusu 1978. (Edwards i Steptoe) konačno je afirmisao metodu i potaknuo daljnji  i brži napredak.
Uspješnost je bila posvuda niska. Daljnji napredak IVF- a bilježe sljedeća važna postignuća:

• aspiracija oocita pomoću UZV-a -1981.-1990.(Lenz, Wikland)
• zamrzavanje zametaka – 1984.(Leyland, Zielmaker, Trounson)
• donacija oocita – 1984.(Lutjan)
• zamrzavanje oocita 1986.(Chen, Gook, Trounson)
• ICSI – 1992.(Palermo)
• PGD – 1990.(Handyside).

INDIKACIJE ZA IVF I ICSI

Učestalost neplodnosti je u porastu. U oko 12% neplodnih parova potrebno je iscrpno istraživanje uzroka i programirano, individualizirano liječenje. Uzroci neplodnosti su često udruženi i složeni.
Za koju vrstu liječenja ćemo se opredijeliti zavisi o

• trajanju neplodnosti
• uzrocima
• dobi partnera
• prijašnjem liječenju i rezultatima  

Po pravilu, ako to dopuštaju navedene okolnosti, IVF i ICSI zadnji su odabir liječenja koji se primjenjuje tek kada su sve ostale metode ostale neuspješne. Preporučeni je redoslijed:

• pasivni postupak
• ciljano liječenje
• na kraju – IVF

Najčešći oblici liječenja neplodnosti:

• liječenje upala polnog sistema
• stimulacija i indukcija ovulacije
• hiruško liječenje – mikrohirurgija, laparoskopija, histeroskopija
• oštećene tube, priraslice
• endometrioza – endometriom
• adenomioze
• miom
• nenormalnosti materice
• ostalo
• arteficijelna inseminacija
• IVF i ICSI

Liječenje treba ranije usmjeriti na IVF/ICSI kada je riječ o dugotrajnoj neplodnosti u žene starije od 35 godina, u uznapredovaloj endometriozi i težoj muškoj neplodnosti. Onkofertilni postupci primarno se usmjeruju na MPO odnosno IVF/ICSI.